Ovonedjeljna Tribina „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore, upriličila je veliki pjesnički čas pod nazivom „Pjesničko pamćenje stradanja” u znak sjećanja na 20 godina NATO bombardovanja SRJ i 15 godina od egzodusa na Kosovu i Metohiji.
Uvodnu riječ izgovorila je pjesnikinja Milica Kralj, nakon čega su pjesnici, članovi UKCG, čitali pjesme inspirisane ovim značajnim datumom.
– Vladan Desnica, srpski pisac iz Hrvatske, izrekao je jednu preciznu, ubojitu rečenicu, koju naša i starija, a posebno novija istorija, vjerujem i da ne zna. A ona je, u stvari jedna zabrinjavajuća opomena za srpski narod koji je odvajkada, pa i u ovom novom dobu, na optuženičkoj klupi i kome prijeti i biološko zatiranje, kao i ubijanje duha i duše, i pravoslavlja, a ta Desničina opomena glasi: „Koga su jednom nekažnjeno klali, preporučuje se za sva buduća klanja!” Navršilo se 20 godina od NATO zločina nad Srbijom i Crnom Gorom; navršilo se i 15 godina od egzodusa srpskog naroda sa Kosmeta, iz kolijevke srpskog naroda. Navršilo se 20 godina od smrti više od 4.000 nedužnih, nevinih žrtava: djece, civila, vojnika; i isto toliko od rušilačkog pohoda na srpske gradove i sela, na bolnice, groblja, crkve, manastire, fabrike, mostove, puteve... - kazala je, između ostalog, Kralj.
Ona je dodala da je važno upamtiti i sve žrtve NATO bombardovanja.
– NATO bombardovanje Jugoslavije podržali su svjetski književnici: Ginter Gras, Herta Miler, Josif Brodski, Vaclav Havel, glumac Piter Justinov... Da nikad ne zaboravimo one koji su u tim strahotnim danima bili uz nas: Peter Handke, Bela Ahmadulina, Solženjicin, Patrik Beson, Mirča Dinesku, Vitalij Šentalinski, Serđo Finardi, Vladimir Vojnovič, Irina Sverdlova, Udruženje pisaca Kine, španski pjesnik Antonio Porpeta, Harold Pinter, Vladimir Vojnovič, Noam Čomski, Jordan Ban, Sređo Finardi, Rafael Izraeli, Edvard Enis Goj, Gabrijel Garsija Markes... ali i Henri Kisindžer koji kaže da „američke trupe nemaju šta da traže na Kosovu” - kazala je, između ostalog, Milica Kralj. Danas, ustvari svih ovih godina, podsjeća ona, jedan mladi francuski humanitarac hoda Evropom i svojom matičnom zemljom, skupljajući pomoć za Srbe i srpsku djecu na Kosmetu; njegova ljubav i njegova humanost izazivaju i zahvalnost i divljenje i poštovanje. Njegovo ime je Arno Gujon.
– Mi pjesnici ovdašnji, poništili smo čuvenu izreku „Kad oružje govori, muze ćute”. Nismo ćutali, nismo pasivno posmatrali nadlijetanje aviona, nismo se skrivali po skloništima, nismo se saginjali, nismo im se pokorili. Bili smo na ulici, organizovali proteste i javnim govorenjem poezije isticali narodnoljublje i rodoljublje. Naša muza umjesto stišanog glasa - kroz suze, kroz vapaj, kroz muku i jad, izricala je Krik. Nismo zanijemili. Pamtili smo, bilježili, čuvali i svaki trag tih 78 dana sačuvali u najčvršćoj, najstamenijoj i najtrajnijoj riznici sjećanja. U vjekovječnoj našoj Knjizi stradanja, Knjizi vaskrsenja i Knjizi pamćenja! Odživjeli smo i oživjeli cijelu našu i narodnu i umjetničku poeziju, u svakom slogu otkrivali smo ritam pobune i pronašli smo vremenski i sudbinski ekvivalent; opstajali smo u opomeni uzbunjujućih sirena i uz šapat Popinih stihova „Branim ovo zemlje na dlanu/Branim ovo nebo u očima...!” Shvatili smo jednu istinu: melodija našeg glasa, glasa nevine žrtve nije istovjetna melodiji glasa porobljivača i ubice – kazala je Kralj.
Ona je istakla da je, u manastirskom prostoru, svaka naša pjesma jedan oblik molitve. A.Ć.

---

Veliki pjesnički čas
Stihove, sjećanja, komentare, kazivali su: Ranko Jovović, Todor Živaljević Velički, Milan Petrović, Andrija Markuš, Bajo Srdanović, Milojka Banduka Jovović, hadži Radovan Radović, Nikola Nenezić Čudesni, Radivoje Zdravković, Mileta Pavićević, Božo Vučić Božan, Slobodan Bećo Došljak, Sanja Veličković, Emilo Labudović, Stanka Nikač, Miomir Kračković, Veselin Vujović Vivet, Milisav Popović, Perivoje Popović, Olga Dabović Klikovac, Radomir Milić, Dragoje Čampar, Dragoslav Duća Milačić, Miljan Nikolić, Slavica Dedić, Momo Milikić Konjević, Vukić Garo Brajković, Bećir Vuković i Veselin Rakčević.